svejeovonista

Bujrum baksuzi 😂😂

21.08.2017.

Zasto bas i ti?

I na kraju se opet vratim ovamo. Vecinom se vratim kad ponestane osoba u mom zivotu da me razumiju. Imam par osoba koje me fakat razumiju kad su stvari za razumijeti. Ali kako ocekivati da te neko razumije kad sam sebe ne mozes razumijeti. Zivot je cudo jedno veliko. Ko bi rekao da ce neke osobe otici iz mog zivota. A isto tako ko bi rekao da ce potpuni stranac napraviti pometnu u mom zivotu. Do prije par mjeseci potpuni stranac koji se javio preko instagrama. Pa pomisao da je to sve glupo i bezveze. Pomisao da od toga svega nema nista. I sve to preokrene noc u kojoj se slucajno sretnete i zavrsite na prvoj klupi koju nadjete. Prije svega popricate malo o svemu, a onda te odvede u svoj zagrljaj i pozelis vjecno ostati u njemu. Cak i da ti se cijeli svijetu u tom trenutku srusi na glavu, tebe ne zanima nista od jacine i osjecaja sigurnosti u tom zagrljaju. Zastanes na trenutak i shvatis da je to ono nesto sto ti je cijelo vrijeme falilo. Shvatis da je taj stranac ustvari neko tvoj. Neko koga cekas godinama. Neko koga dozivas upravo stoji kraj tebe. Ne zanima te nista. Cak ni njegove mane ne vidis. Sve je nevazno osim te osobe. Svi ostali su totalno nebitni. Sve ostale zaboravis. Ne pomislis vise ni na jednu drugu osobu, osim na svog stranca. I posle svega taj stranac napravi haos u tvom zivotu, u tvojoj glavi i ne razmisljas vise normalno, ne radis nista vise normalno. Ne mozes ni da jedes, ni da pijes, ni da spavas. Oko tebe samo on i niko drugi. I naravno na kraju te udari realnost zivota. Taman mislis sve je kako treba. Nasao si tu osobu za koju tragas godinama. I realnost te udari po ko zna koji put i baci te na dno. U sekundi sve nestane. Sve ono cemu si se radovao na kraju dana i jedva cekao da svane, nestaje. Nestaju poruke, pozivi, vidjenja. Ono najgore od svega. Ostajes bez zagrljaja. Ostajes bez zagrljaja koji ti je potreban kao vazduh. I onda pocinje patnja. Citas poruke, ocekujes taj jedan poziv ili bilo sta da se ponovo sve pokrene. I jednog dana fakat docekas. Vraca se stari dobri osjecaj. Vraca se zelja za zivotom. Dobijes neopisivu snagu, energiju. Sve ti se radi sa velikom dozom srece. I opet pocinju vidjanja, zagrljaji, poljupci. Desi se cak i priznanje te osobe da mu se svidjas, da poludi za tobom, da je zaljubljen u tebe, ali opet ima jedno 'ALI' u svemu tome. Ta osoba ima svoje neke potrebe. On ne moze drugacije funkcionisati. On mora zadovoljiti svoje potrebe. A te njegove potrebe su da on ima odnose sa tobom kad god on pozeli. I opet se nakon tog saznanja razocaras u sve to. Ne mozes vise nista uraditi po tom pitanju. Ne mozes nastaviti sa osobom koja to trazi od tebe. Ne moze ni on nastaviti sa osobom koja ima jak stav po tom pitanju. Na kraju ne zelis sam sebe da razocaras. Ne smijes pogaziti svoju rijec. Nije fer da pogazis na kraju krajeva. I po ko zna koji put dokaz da sam baksuz. Zaljubim se, i patim za osobom koja bi te odvela u krevet. Naravno to se nece desiti, jer sama pomisao na to mi je grozna. Mogu jos samo moliti Boga da se on opameti i vrati se bez tih svojih potreba. Jer sve je unistio sa tim uvjetom. Nije meni ovo prvi put da patim za nekim. Proci ce i to. Nece odmah, ali jednog dana hoce.

10.06.2017.

Šta reći?

Šta reći, odakle početi pisati!? Mislim da je vrijeme da se vratim na ovo čudo. Buran period je iza mene. Svašta se dešavala. Bilo je i dobrih i loših stvari. Sad se polako sve vraća na svoje i vraća se miran život. Evo lezim posle sehura i ne mogu spavati. Sama sam u stanu, cure otisle kuci, i ja u nedjelju pakujem stvari i odlazim kući aBd. Opet sam ljuta sama na sebe jer nisam postigla neke rezlutate na fakultetu. Ne znam sta ce biti do kraja. Niko mi ne vjeruje, ali pola profesora na falultetu ti ubije motivaciju i ne znas sam sta bi radio. Prolazim kroz isti period kao i prosle godine. Profesori sve gori i gori. Skontala sam da na nasem fakultetu uspiju samo dvije vrste studenata. Jedni su streberi koji fakat svaki dan uce, a druga vrsta su oni sto prepisuju i varaju na svake moguce nacine. Ja ne pripadam ni jednoj vrsti. Nikad nisam bila streber niti cu biti, a vala nisam ni neki strucnjak u prepisavanju i ne bi mogla to nikad raditi. Ali ima jos vremena pa cemo vidjeti sta ce biti sa tim mojim fakultetom. Ljuta sam na sebe zbog jos jedne stvari. Ustvari zbog jedne osobe. Sve mi se cini da sam upravu, ali opet mozda i nisam, sama ne znam. Ta osoba je daleko od mene i zbog toga se cini da je sve nemoguce. Ta osoba je iz Sarajeva. Ta osoba je uzela godisnji i dosla u Bihac zbog mene. Ta osoba je bila dva dana u Bihacu, i ta dva dana cu pamtiti do kraja zivota. Ta osoba je predivna osoba, ali je meni pretesko zbog toga sto je daleko. Ne bi mogla dopustiti da samo on dolazi kod mene, a ja da ne idem u Sarajevo. A isto tako nikad ne bi dobila dozvolu od svojih da idem tako daleko. Ali na kraju krajeva, ta osoba ako je meni sudjena naci cemo se pa makar na kraju svijeta. :)

12.04.2017.

..

Raspadam se, ali to niko, ali bas niko ne primjecuje. Nista mi ne ide u zivotu onako kako hocu. Nista mi se ne ostvaruje sto zelim. Nikoga nemam kraj sebe. Niko me ne razmuije. Imam osjecaj da pocinjem ludjeti. Ne mogu niko ispricati ono sto mi je u mislima. Nema te rijeci da opise moje trenutno stanje, jer ni ja sama ne znam kako se osjecam. Pitam se zasto je tako? Zasto bas ovo da se meni dogadja? Zasto? Zasto? Zasto? Zasto me svi napustaju, a taman sam pomislila 'e ovaj ce da ostane kraj mene' ! Zasto su skoro svi dvolicni. Jedno pricaju, a drugo rade. Zasto je sve tako okrutno u ovom zivotu!? Zasto ti nesto postane svejedno kad se to pocne ostvariti? Zasto, i zasto i zasto.... i tako bi ja do sutra mogla nabrajati zasto ovo, zasto ono. To su sve pitanja koja mi se svaku noc prolaze kroz glavu. A isto tako na ista nemam odgovore. Tako je unazad par mjeseci. Sve me boli, sve me gusi a ne mogu nista da uradim po tom pitanju. Ne znam sta bi od sebe, stvarno ne znam.........

04.03.2017.

😊😊

Unazad mjesec dana dopisujem se sa jednim momkom iz Sarajeva. Prvo sam mislila da se javio iz dosade, ali kako je vrijeme prolazilo shvatila sam da nije tako. I pocelo je polako svakodnevno dopisivanje. Meni totalno prija pisati sa njim. Imam osjecaj kao da se znamo sto godina. Ali najveci problem ovdje jeste daljina. Izmedju nas je vise od 500 kilometara udaljenosti. Po meni je to previse, i mislila sam da sve samo ostati na dopisivanje. Ali eto ti cuda. On kaze da ce jedan dan doci maksuz na kafu u Bihac. Ja se pravo iznenadila. Drago mi je stvarno zbog toga. Vidjet cemo sta ce i kako ce biti dalje.


Stariji postovi

svejeovonista
<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

;)
MOJI FAVORITI
Hemija života
va§IONka
Laprdam_sta_stignem
Hands to myself.
Apsolviram na sebi
WickedmindedChika
E moje blonde, sve ste anakonde.
Osećanja. O. Sećanja.
Zaljubljeni anarhista
spotless mind
Voli me i ne voli me.
Diary of a weirdo
DNEVNIK SLUČAJNOG PROLAZNIKA
Dio moga tijela
I'm from Bosnia take me to America
Nedovršena priča
Zovem se Crvena
Noći su najgore ツ
A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..
overthinker
Najdraže traže tek onda kad odu.
Crne Misli.
Ako će ti biti lakše, zagrli me ❤
Hod po rubu
Teren je težak Sudija te krade Igraš kao autsajd
counting stars
nisam te nikad pazio..
Citati, izjave, pomoć...
Ispovijesti jedne budale
Čekanje na nedočekano
Obasjaj tamu
Pravite me ponovo.
Bajke i svjetovi
PijaniSnjesko
Silent
na tragu Tajne.
There were grief and ruins...
Ispovijesti jedne gimnazijalke.
Kazna ti je da me sanjaš
Samo bahato :D
Inter spem et metum.
fashionlady
Šta bi bilo, kad bi bilo
beowulfray
Pozadine. By: HoneeyBee [:
više...

BROJAČ POSJETA
9047

Powered by Blogger.ba